Papa je odlučio dodati najmanje jednu misionarsku godinu u obrazovni program diplomatskog osoblja Svete Stolice. Odluka se nalazi u pismu objavljenim 17. veljače 2020. i naslovljenim na američkog nadbiskupa Josepha Marinoa, predsjednika Papinske crkvene akademije, takozvane Škole za apostolske nuncije, odnosno diplomate Svete Stolice. Glavni urednik svih vatikanskih medija Andrea Tornielli protumačio je što to znači u praksi. Njegov urednički tekst za Vatican News, kojeg prenosi portal Fratellanza umana, donosimo u cijelosti:

Papina odluka o dodavanju najmanje jedne obavezne godine u misijskoj zemlji u formativni curriculum diplomatskog osoblja koji će služiti u nuncijaturama, dolazi nekoliko mjeseci nakon najave koju je sam Franjo naznačio u završnom govoru Sinode o Amazoniji. Najava je to koja sada postaje stvarnost za nove studente Papinske crkvene akademije u akademskoj 2020/2021.

Zanimljivo je prije svega primijetiti kontekst u kojem je ovaj projekt prvi put objavljen: potreba pronalaska svećenika za misije i poteškoće u pronalaženju onih koji bi se stavili na raspolaganje. Papa je citirao negativan odgovor koji se ponekad čuje: “Ne, nisam prikladan za to”. “Dobro, onda se to mora reformirati – rekao je Papa, dodajući – Mladi redovnici imaju vrlo veliki poziv i treba ih formirati za apostolsku revnost kako bi išli na pogranična područja”. Odmah nakon toga, Franjo je govorio i o budućim diplomatama, prihvaćajući “prijedlog” kojeg je dobio: “U odgojnom i obrazovnom curriculumu diplomatske službe Svete Stolice mladi svećenici provodit će najmanje godinu dana u jednoj misijskoj zemlji – ali ne radeći kao do sada u uredu nuncijature – što je vrlo korisno, nego jednostavno u službi biskupa u jednom misijskom mjestu“.

Ovo je sad konkretizirano i na kraju svog pisma predsjedniku Papinske crkvene akademije 11. veljače 2020. Papa naglašava: „Misijsko iskustvo koje želimo uvesti bit će korisno ne samo mladim polaznicima Akademije, nego i pojedinim Crkvama s kojima će surađivati i nadam se da će tako potaknut i u drugim svećenicima sveopće Crkve želju da se stave na raspolaganje za obavljanje određenog razdoblja misionarske službe izvan vlastite biskupije”. Ovaj čin budućih apostolskih nuncija poslužit će, stoga, kao primjer kako bi i drugi svećenici mogli prihvatiti poziv da određeno vrijeme provedu u misijama.

Nema sumnje da odluka, koju je Petrov nasljednik sada formalizirao, predstavlja doista jednu značajnu promjenu tijekom studija za one koji će služiti u nuncijaturama i kojima će, u mnogim slučajevima, biti suđeno da još u relativno mladoj dobi postanu biskupi. Ključni element curriculuma ove godine postaje posvećen misionarskom služenju na terenu, izvan vlastitog kućnog vrta, prljajući ruke u pastoralu u pograničnim Crkvama. To je godina promjene, truda, novih iskustava koja će omogućiti bolje i dublje razumijevanje stvarnosti Crkve, njenih problema i poteškoća, ali i nade i utješne ljepote njene svakodnevice. Godina je to koja će omogućiti studentima Akademije, njihovim nadređenima i biskupima biskupija njihova podrijetla, da bolje razluče pojedina zvanja; godina koja bi također mogla nekoga odvratiti od prihvaćanja diplomatske službe. Sigurno će to biti iskustvo namijenjeno promjeni pogleda i perspektive za one koji će jednog dana biti pozvani predstavljati Papu u različitim zemljama, podvlačeći na taj način važnost lokalnih Crkvi da pomognu Papi slanjem dobrih i sposobnih svećenika u njegovu službu.

Stoga nas Franjo još jednom podsjeća da je cijela Crkva – uključujući diplomatsku službu – ili misionarska ili nije Crkva: “Crkva je ili izlazeća ili nije Crkva. Ili naviješta ili nije Crkva. Ako Crkva ne izlazi, ona je korumpirana, zabludnjela. Postaje nešto drugo” – Papine su riječi izrečene u dragocjenoj knjizi-intervjua s Giannijem Valenteom Bez Njega ništa ne možemo učiniti. Misija, dodao je Papa u tom tekstu “nije dobro testiran poslovni projekt. Nije to ni organizirana predstava za brojanje koliko ljudi se uključi zahvaljujući našoj propagandi. Duh Sveti djeluje kako želi, kad želi i gdje želi”. A „tajanstvena plodnost misije ne sastoji se u našim namjerama, našim metodama, našim nastojanjima, niti u našim inicijativama, već počiva upravo na ovoj vrtoglavici koja se osjeća pred Isusovim riječima kada kaže: “Bez mene ne možete ništa učiniti“. (missio.ba/kta)